Mislili ste da je lako biti kuhar?

Sigurno ste se nekada zapitali kako i koliko kuhar radi, s obzirom na veoma dobre plate, koje imaju.
Donosimo vam priču iz prve ruke.
Volim jako svoj posao, iako zapravo sada to više ne smatram poslom ili radom, već životnim pozivom i velikom strašću. No šta zapravo znači biti profesionalni kuhar i kakav je obim posla? Da li je teško biti kuhar?
Biti kuhar nije nimalo lagan posao, dapače to je po mom mišljenju jedan od najtežih, najstresnijih i najopasnijih poslova i kada se uzme još u obzir da se radi u zatvorenom prostoru po 10 – 12 sati na dan, često u prostorima ne većim od 12 kvadrata. Sam obim posla prije svega zavisi o funkciji ili ako želite “dužnosti” koju imate u kuhinji. Jasno da pomoćno osoblje ima više posla oko čišćenja i održavanja kuhinje, od njih se očekuju i manji “kulinarski zahvati” poput čišćenja luka, ribe ili liganja. Istina. puno je manje odgovornosti potrebno nego kod kuhara ili chefa, ali je li zato taj posao manje stresan? Naravno da ne, od pomoćnoga osoblja se ne očekuje neko preveliko znanje, ipak očekuje se da se pokaže želja i volja za učenjem i usavršavanjem u struci. Da pojasnim.
Iako je prošlo dosta godina, ja se dobro sjećam svojega početka, odnosno svoga prvoga zaposlenja. Bio je to sezonski posao u jednom solidnom hotelu na Jadranu. Sjećam se da sam tamo pristigao početkom petoga mjeseca, kao pomoćni kuhar. Iako sam znao dosta toga o kuharstvu, nisam prije nikada radio u hotelskoj kuhinji, a kamoli u tako velikom timu, bilo nas jedno 10 tamo. Već prvi dan sam “bačen” u vatru, za roštilj, poziciju koju sam dugo mrzio, uz roštilj imao sam i druge zadaće poput čišćenja povrća, riba, liganja, i ostalih namirnica, te naravno pranje i čišćenje kuhinje i prljavoga suđa. Pritisak je bio golem, stalno su se mijenjali jelovnici, gosti, konobari bi dolazili i odlazali, radio sam sa ljudima koji su imali više radnoga iskustva nego ja godina, ali očekivanja su bila od svih zaposlenih u kuhinji ista. Vrhunska usluga, vrhunska usluga, vrhunska usl…
Ustrajao sam, naučio sam se prilagođavati okolnostima i već nakon dva mjeseca sam svaki izazov prihvaTao sa veseljem, čak mi se i roštilj bio gušt. aLI DAnisam pokazao želju i volju za učenjem, dan danas nebih najvjerojatnije ne bih bio chef.
Razlika između kuhara i chefa je ta da za razliku od kuhara koji je zadovoljan i sa prosječnim poslom, chef je osoba koja se nastoji što bolje obrazovati i usavršiti. Konstantno je potrazi za boljim radnim mjesto, i ne pristaje na kompromise. Posao chefa je fizički jako težak, ali psihički je pravi pakao. U većini slučaja radi se o tome da je chef ujedno i šef kuhinje što samo po sebi donosi golemu odgovornost, od kreiranja jelovnika, do rukovođenja cijeloga restorana i obrazovanja osoblja. Posao chefa nikada ne prestaje, čak ni nakon završetka radnoga vremena, već traje i traje sve dok god ima neobavljenoga posla. Često se kaže da je chef osim što je šef ujedno i mentor, psiholog, pedagog i umjetnik.
Iako je obim posla velik, pritisak golem, te je potrebna stalna edukacija, radi se o najljepšem poslu koji postoji, barem ja tako mislim. Kada radiš svoj posao sa strašću i iskreno, a ne zbog novca, onda su rezultati uvijek otprilike ovakvi: ukusna, kreativna i maštovita jela. Nebih želio ništa drugo raditi u životu i mislim da se sa mnom slaže velik dio chefova, kuhara i svih onih koji su nosili pregaču, a za one mlade kuhare koji tek počinju ili će tek započeti svoju karijeru, želio bih vam poručiti da ne odustaju na prvi znak poteškoća, prilagodite se, i pokažite da imate želju za usavršavanje i vjerujte mi da će te biti nagrađeni, možda ne novčano, ali intelektualno svakako.